taj odbjegli titraj Kronosova oka skriven u dubini mene, u još uvijek nepoznatim širinama, u nepreglednim osjećajnim pustinjama blješti očima tuđim nevidljivo zdanje, čudesna zgrada sanjanih istina, kristalni dvorac umom zaboravljenih susreta, drhtava riznica puna lijepih sjećanja. Tu iza zrcala svijesti, u za druge nedohvatnim daljinama, rijeka života nečujno žubori, iskre kapljice kao ljubavno znanje, neizgovorene, tek naslućene tajne o kojima mi boginja u meni o vječnosti govori.

Samstag, 30. Oktober 2010

Varijacije na temu, agonije, ekstaze i inicijacija duše u apoteci bezvremena.





Na rubu vremena, na obroncima snova i jave, u zagrljaju sazviježđa pod kojim sam rođena zaustavih se u sretnom trenutku postojanja u kristalnom zamku drevnih snoviđenja i zakoraknuh u mirišljavo- zvučnu simfoniju boja, u apoteku bezvremena. To čudesno zdanje je odisalo mirom i mirisima koji su kao opijum uranjali u svijest i širile se tijelom kao alkemijski eliksir. Osjetih čudesne titraje u tijelu i nježno milovanje šaputave svjetlosti koja je izranjala iz očima nevidljivih, ali srcem vidljivih polica punih kristalnih niti koje su spiralnom dinamikom nebeskog vretena uranjale u moj unutarnji svemir. Shvatih da sam se našla u izlječilištu duše i tijela, davno sanjanom mjestu na kojem se izričaji pretvaraju u djela i postaju samoizlječujuća snaga. Misli drevnih mudraca i novorođenih sanjara znanosti su se sjedinjavale sa mojim osjetilno- osjećajnim univerumom i pretvarale u emotivnu energiju koja se razlijevala univerzumom uma. Sve davno pročitano je u tom sretnom trenutku buđenja u kristalnom zamku kozmičke svijesti postajalo, opipljivo, dodirljivo i moje. Svjetska znanost skrivena u teškim knjigama koje su vjekovale u smostanskim i univirezitetskim bibliotekama se skupila u ovaj odeon zdravlja. Nevidljivi orkestar je napisane teorije pretvarao simfonije, sonate, balade, rapsodije koje su postajale ljekoviti tonovi i zaustavljali upale, vidali rane, opuštali mišiće, uranjali u zglobove, širili se osjećajnim ponornicama, ulazili u tvornicu snova i budili uspavane leptiriće u tkivu mouga. Čudesan osjećaj lakoće postojanja se širio prostor- vremenom i grlio cijelo biće. Mirisi opisani, opjevani, pretvoreni u filozofiju su izranjali iz Süsskindove knjige, treperili ritmom nebeske harfe i dodirivali arhaični dio mozga u kojem su se pretvarali u smoostvarujuću aromaterapiju duše. Stala sam u apoteci bezvremena i spoznavala da je salutogeneza iznjedrena iz filozofije ljudskoga uma postala djelo, da su knjige, pune savijeta o održavanju zdravlja, iz prašnjavih biblioteka oživjele zagrljajem energije ljudske svijeti,  prošaputale svjetlosnom muzikom, progovorile mirisima, zasvjetlile simfonijom boja i postale ostvarenje snoviđenja drevnih alkemičara.

"Umijeće svakodnevnog pokreta" Dijana Jelčić, Kapitol, Zagreb, 2006
poglavlje "Izlog snova" str, 37.
poglavlje "Treba znati padati" str, 65

Slika, Josephine Wall

http://velika-gala-predstava.blogspot.com/

Keine Kommentare: