taj odbjegli titraj Kronosova oka skriven u dubini mene, u još uvijek nepoznatim širinama, u nepreglednim osjećajnim pustinjama blješti očima tuđim nevidljivo zdanje, čudesna zgrada sanjanih istina, kristalni dvorac umom zaboravljenih susreta, drhtava riznica puna lijepih sjećanja. Tu iza zrcala svijesti, u za druge nedohvatnim daljinama, rijeka života nečujno žubori, iskre kapljice kao ljubavno znanje, neizgovorene, tek naslućene tajne o kojima mi boginja u meni o vječnosti govori.

Freitag, 15. Oktober 2010

Varijacije na temu, agonije, ekstaze i inicijacija duše u liku srećonauta.







Čovjek u čovjeku čovjekovim svemirom hodočasti,
srećonaut lebdi nutrinom svijesti budan svakoga časa
dodiruje zvjezde svoga neba osjećajući životne strasti
osluškujući melodiju snova, tonove svjetlosnog glasa.

Čovjek u čovjeku je sretan, dobročudan prolaznik mio
sunčanom stranom ulice svoga postojanja hoditi je znao,
o ljubavnom zagrljaju svoje duše i tijela oduvjek je snio,
nikad u ponor zla, mržnje, bijesa i ljutnje svjesno nije pao.

Čovjek u čovjeku, srećonaut svemirskom širinom je drevni,
na pješćanom žalu oceana snova bisernu oazu oduvijek traži,
osjećaji njegovi putuju bezvremenom nikad neskladni i gnjevni
zakon zlatnog reza grli u ljepotu u kojoj se svaka tuga srca blaži.

Čovjek u čovjeku dušom svojom uvijek ka izvoru sna kreće,
zvjezdanim stazama korača, plavetnilom lebdi, oceanom roni
sneni hodočasnik daljinama svijesti sluša glas nutrinske sreće,
dar života u kojem se zagrljajem svjetla i sjene od tuge skloni.

slika, Freydoom Rassouli




Keine Kommentare: