taj odbjegli titraj Kronosova oka skriven u dubini mene, u još uvijek nepoznatim širinama, u nepreglednim osjećajnim pustinjama blješti očima tuđim nevidljivo zdanje, čudesna zgrada sanjanih istina, kristalni dvorac umom zaboravljenih susreta, drhtava riznica puna lijepih sjećanja. Tu iza zrcala svijesti, u za druge nedohvatnim daljinama, rijeka života nečujno žubori, iskre kapljice kao ljubavno znanje, neizgovorene, tek naslućene tajne o kojima mi boginja u meni o vječnosti govori.

Montag, 25. Oktober 2010

Varijacije na temu, agonije, ekstaze i inicijacija duše u avataru bezvremena.







Utapljam se u spiralnoj dinamici vrtloga rijeke vremena, u zagljaju ametistne svjetlosti u kojoj ne postoji čekanje, ne postoji uzaludnost nepostojanja jer u ovom bezvremenu kristalnoga sjaja, u sretnom trenutku spoznaje nema razgovora u kojem nedostaju riječi, nema legendi o orionovom sazviježđu, mom sazviježđu, sazviježđu koje je iznjedreno iz legende, iz drevnoga mita o ljubavi i ljubomori, legende o boginji i siromašnom lovcu iz Botije, legende o Artemidi, Orionu i ljubomornom Apolonu. Oko mene blješti ljubičasta svjetlost izrasla iz kristala, iz avatara bezvremene ljubavi, iz vječnog zagrljaja duše i materije, iz spiralne dinamike djelovanja kozmičke energije, iz svjetlosnog zagrljaja u kojem se zauvijek sjedinjuju duša i tijelo. Sve oko mene blješti mirnoćom sretnoga trenutka, svo cvijeće raste ka vječnosti, a kapljice osmjeha izviru sa svemirskog izvora i postaju kristali ovog ljubičastog sna koji budna sanjam. Raspoređujem sunce i mjesec, palim i gasim nebeske krijesnice, ljubav iskri u najdubljem kutku moga svemira, blješti krisatlnim sjajem ljubičastog avatara koji se u meni samoj potvrđuje. Ljubav velčanstvenom lakoćom puni jedra ove leptiraste galije i sklupčana u fokusu svih mojih drhtaja neprekidno širi mirise života ljubičastom smjelošću, ljubav ta vječna vladarica pod kristalnom kupolom postojanja. Peta strana svijeta, krabuljni ples svih mojih lica, vječna tišina u kutku moga neba, lepršava zastava na stijegu ovoga ljubičastog sna, okosnica tišine i živa vatra u ljiljanima na grbu ove države sunca u kojoj je ljubav vrhovna svećenica. Izrasla iz kristalnih čestica u kristalno tkivo avatara vječnosti ona svjedoči bezvremenu istinu da tek u kristalnom labirintu razumno- osjećajnih treptaja svijesti iskri ljubav, ta najsvetija energija koju čovjek i svemir ispijaju sa istog izvora. U ovom ljubičastom treptaju oka čujem glas drevne proročice sa izvora vječnih istina, čovječe upoznaj sebe samoga, ljubi sebe samoga, budi sam sebi srodna duša, budi i ostani sam sebi vjeran, jer tek onda možeš cijeniti i vrednovati kristalno vrelo na kojem izviru kapljice drugih duša, tek onda osjećaš snagu muza koje ovdje na pupku svijeta, opijene mirisima lovora i bunike, dotaknute kristalima Kastalske vode čekaju na tvoje buđenje u zagrljaju avatara bezvremena.

Slika, Freydoom Rassouli.

http://umijece-vremena.blogspot.com/
http://zlatni-rez.blogspot.com/
http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=5126

Keine Kommentare: