taj odbjegli titraj Kronosova oka skriven u dubini mene, u još uvijek nepoznatim širinama, u nepreglednim osjećajnim pustinjama blješti očima tuđim nevidljivo zdanje, čudesna zgrada sanjanih istina, kristalni dvorac umom zaboravljenih susreta, drhtava riznica puna lijepih sjećanja. Tu iza zrcala svijesti, u za druge nedohvatnim daljinama, rijeka života nečujno žubori, iskre kapljice kao ljubavno znanje, neizgovorene, tek naslućene tajne o kojima mi boginja u meni o vječnosti govori.

Sonntag, 17. Oktober 2010

Varijacije na temu, agonije, ekstaze i inicijacija duše umijećem svakodnevnog pokreta.





Na dlanovima mi šaputava svjetlost spava, njome čujem što mi tuđi dlan govori, osjećam što tuđe tijelo zbori. Dodirom osjećam što se u tuđoj duši zbiva, čutim titraje energije, slutim zastoje, vidim očima nevidljiva oštećenja hrskavice, osluškujem bolne zglobove, vapaje nepokretnog tkiva. Tihi dijalog dlanova i ljudskoga tijela odaje zagrljaj mudrosti i znanja, razotkriva crne točke ljudskoga neznanja, svjedoči bježanja od istina, uklanja strahove, liječi bolove. Šaputava svjetlost sa dlanova stvara misli kojima se sjedinjujem sa tuđim mislima, rađa osjećanje osjećaja kojim razbijam nepokretna stanja i zglobove uvodim u spiralnu dinamiku istinskog postojanja. Svaki zglob, kristalna kugla u kojoj harmonija vlada, sklad iznjedren iz zakona zlatnoga reza, pokret satkan od zlaćanih spirala koje tkivo melemom života hrane. Svjetlost sa dlana mi o razbijenoj geometriji govori, upućuje me na slabost vezivnog tkiva, šapuće o napetosti neelastičnih mišića, o narušenoj arhitekturi tijela. Tada osluškujem što mi tuđa energija šapuće, o čemu tuđa svjetlost govori i čujem romore bolnih zglobova, vidim zaborav svjesnoga bića, gledam tužne slike satkane od nekorektrno izvođenih svakodnevnih pokreta. Misao iznjedrena iz zagrljaja mudrosti i znanja mi dokazuje da nepoterečena hrskavica nije dovoljno hranjena, da gubi glatkoču i prirodni sjaj, da vezivno tkivo tada gubi snagu, a mišići nepotrebno troše svoju energiju i skračivanjem svojim kradu zglobu prostor i vrijeme za pokret koji je jedini lijek protiv boli. Rastegnimo mišiće zakonom zlatnoga reza, dozvolimo im da spiralnom dinamikom ponovo ožive, oslobodimo prostor- vrijeme zgloba da bi hrskavica bila melemom pokreta bila hranjena. U prirodi nema linearnih pokreta, svaki pokret je satkan od od valno- spiralnog titranja energije, svaka točkica u tijelu podliježe zakonima kvantne geometrije, svaki djelić je dio vječno živuće cjeline. Na dlanovima osjećam vrtnju svemirskog vretena, treprava svjetlost univerzuma na mojim dlanovima istinu o nezaustavljivosti energije govori. Dodirom lakim uranjam u geometriju ljudske svijesti i šaputavom svjetlosti budim spiralnu dinamiku njene spoznaje. Rastegnimo mišiće snagom uma, dozvolimo tim vječnim plesačima da oslobode zglobove za istinsko kretanje u svjetlosnoj dimenziji velike gala predstave koju nazivamo život. Energije trag se nikada ne gubi, on samo mjenja svoje oblike, ponekad iz lepršavih treptaja leptirovih krila se u pokretima ljenivca gubi i postaje tužno osjećanje koje sva osjetila bolom probudi. Na dlan se tada bijela golubica spusti, duša univerzuma mi poruku šalje i ja u dubini sebe osjećam koliko je kozmička energija snažana, koliko je osjećanje osjećaja titranja struna, ta vječna spiralna dinamika za život bez boli važna.




Voljeti u sebi svjetlosno prabiće, osluhnuti u nutrini šaputavo anđeosko biće i vjerovati u njegove priče, osvijestiti sve ono što se budnost duše zove i prihvatiti boli kao izazove nove. Umijeće svakodnevnog pokreta je umijeće sretnog življenja, umijeće koje svaki čovjek ostvariti može jer šaptava svjetlost živi ispod svake kože, širi se zakonom zlatnoga reza i zlaćanom spiralom dokazuje da svaka i najmanja struna u sebi krije sve osobine cijeline. Krenimo misaonim putem zvjezdanim stazama naše svjesti, to može svatko kad uistinu poželi jer tek onda kada sebe cijelog spoznamo možemo biti cijeli. Osluhnimo šaptavu energiju spoznaje, uronimo u izvor naših osjetilno- osjećajnih ponornica, saznajmo što nam svijest poručuje kada nas u zagrljaj svjetlosti univerzuma izručuje. Bol ta nepozvana gošća na slavlju naših osjetila, ta maskirana spodoba naših duševnih stanja tada raskrinkana gubi svoju moć i njena energija se pretvara u svjetlosnu energiju istinskog postojanja.

"Umijeće svakodnevnog pokreta" Dijana Jelčić, Kapitol, Zagreb, 2006
poglavlje "Zlatni rez" str, 33.
poglavlje "Samopoimanje" str,61.
poglavlje "Svijest o boli" str, 167.

slike, Kandinski, Rassouli.

http://umijece-pokreta.blogspot.com/
http://zlatni-rez.blogspot.com/
http://manu-propria-terapija.blogspot.com/
http://moja-kineziterapija.blogspot.com/

Keine Kommentare: