taj odbjegli titraj Kronosova oka skriven u dubini mene, u još uvijek nepoznatim širinama, u nepreglednim osjećajnim pustinjama blješti očima tuđim nevidljivo zdanje, čudesna zgrada sanjanih istina, kristalni dvorac umom zaboravljenih susreta, drhtava riznica puna lijepih sjećanja. Tu iza zrcala svijesti, u za druge nedohvatnim daljinama, rijeka života nečujno žubori, iskre kapljice kao ljubavno znanje, neizgovorene, tek naslućene tajne o kojima mi boginja u meni o vječnosti govori.

Donnerstag, 14. Oktober 2010

Varijacije na temu, agonije, ekstaze i inicijacija duše u zagrljaju njene Anđeoske sjenke.




Contraria sund complementa, zagrljaj svjetlosti i sjene, vječna ljubav duše i materije, kristalno jasna slika našeg zvjezdanog neba, zrcaljanje kozmosa u univerzumu našega uma, poezija ruža iznikla iz nebeskih cvjetova naše spoznaje, istina sjedinjena u gradu sanjajućih knjiga, istina ispisana zvjezdanim slovima naše svijesti. U gradu sanjajućih knjiga se redaju zvjezdozapisi iznjedreni iz univerzuma uma svijesti onih koji su vjerovali u zagrljaj duše i materije, onih koji su spoznali da drevna mudrost dokazuje vječni zagrljaj suprotnosti u sretan trenutak postojanja u rijeci vremena. Gornja slika zrcali suzu sa lica vremena, kristalnu suzu u kojoj se ogleda zvjezdozapis cijelog univerzuma.




Sjenka duše, sjenka koja izrasta iz sjedinjenja svjetlosti i tmine, sjenka koja zrcali postojanje svjetlosnog prabića u nama samima, sjenka bića koje nas neprimjetno vodi zvjezdanim putevima uma, bića koje nas ostvaruje u vječnoj igri svjetlosti i sjene našeg unutarnjeg svemira, sjenka koja zvjezdanim slovima ispisuje naše misaone rime i pretvara ih u izričaj osjećanja osjećaja. Nitko, do nas samih, ne može ubiti svjetlost, jer tmina svojim postojanjem dokazuje postojanje vječnog plesa dana i noći našeg postojanja, osvjetljava puteve koji kao pušćana cijev uranjaju u tminu našega neznanja. Nepotrebno je boriti se sa sjenkom jer ona uvijek dokazuje postojanje tmine u zrcalima naše svijesti. Ne, ona nije vrlo moćna, ona je uvijek prisutna, ona uvijek postoji pa iako nekada poželimo da ne postoji, ona je uvijek i zauvijek prisutna u trenutku osjećanja osjećaja vječne svjetlosti uma, svjetlosnog puta ka konačnoj spoznaji postojanja u svjetlosnom trenutku sreće. Borba sa sjenkama duše je rat bez pobjednika, rat u kojem spoznajemo slabost imaginarnog oružja koje smo izgradili slijedeći varljivu snagu razuma, oružja koje gubi vjerodostojnost na bojnom polju istinskog postojanja, sretnog trenutka u anđeoskom zagrljaju vječne svjetlosti. Um je svjetlost koja osvijetljava sjenke naše duše, svjetlost koja se uvlači u tajnovite strane našeg nesvjesnog postojanja, svjetlost koja nam ucrtava puteve razumjevanja u tmini šume našeg istinskog trajanja u sretnom trenutku postojanja. Oni koji pokušavaju ubiti sjenke svog istinskog postojanja, mute izvor istine u sebi, lutaju nepostojanjem imaginarne svjetlosti koja bez tmine, bez spoznaje sjenki nikada ne bi bila svjetlost, nikada ne bi dokazivala da ona u svom anđeoskom biću uvijek i zauvijek izrasta iz vječne igre svjetlosti i tmine.



"Umijeće svakodnevnog pokreta" Dijana Jelčić, Kapitol, Zagreb, 2006.

slika Freydoom Rassouli.

http://www.croatia.ch/kako/070117a.php
http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=13382
http://sretan-trenutak.blogspot.com/2010/04/aneoska-sjenka-duse.html

Keine Kommentare: