Varijacije na temu, agonije, ekstaze i inicijacija duše u kontemplaciji slike.

U trenutku buđenja u kapljici iskreće snage noći,

u treptaju oka u kojem svemir svoje snove sniva

na  grebenu uspomena, titrajućeg uma moći

slutim milinu sjećanja u kojoj duša uživa.

U uzavrelom moru misaonih kapi osjećam sebe,

u zagrljaju pijeska i pjene trag životnog puta,

u svjetlosti vječnoj, simfoniji neba ćutim tebe,

svemirom svijesti, valima snova moja duša luta.

Zvijezde nutarnjeg neba  poeziju šapuću

jecajem tišine u svijesnosti zvoni srca jeka,

misli iz titraja duše tkaju kristalnu kuću,

tijelom neumoljivo teče osjetilna rijeka.

U dubini svemirskoga tkiva iskri istina sedam

sedam vranaca vuku svijest po nebeskoj cesti

odnose je u daljine koje tek srcem gledam

spoznaja umom iskri treperave vijesti.

U širini oceana snova budan čuvar Atlantide stoji

zlatnim rezom vidi svaki želje i čežnje znak

zlaćanom spiralom iz snova snoviđenja kroji

 misaonoj zvijezdi daruje osjećajnosti krak.

Svijest u kočiji  znanja, osjećanja i vrlina

krilatim vrancima spoznaje k izvoru sreće jezdi

da snagom iskrećih kapi duševnih dubina,

ljubavlju zagrljena uskrsne na tvojoj zvijezdi.

Slika, Vatroslav Kuliš

http://umijece-vremena.blogspot.com/