taj odbjegli titraj Kronosova oka skriven u dubini mene, u još uvijek nepoznatim širinama, u nepreglednim osjećajnim pustinjama blješti očima tuđim nevidljivo zdanje, čudesna zgrada sanjanih istina, kristalni dvorac umom zaboravljenih susreta, drhtava riznica puna lijepih sjećanja. Tu iza zrcala svijesti, u za druge nedohvatnim daljinama, rijeka života nečujno žubori, iskre kapljice kao ljubavno znanje, neizgovorene, tek naslućene tajne o kojima mi boginja u meni o vječnosti govori.

Mittwoch, 20. Oktober 2010

Varijacije na temu, agonije, ekstaze i inicijacija duše u zagrljaju majčinih zvijezda.








Došla je sa zvijezda, donešena krilima vjetra i sna.
ljubavlju svojim je tkala koljevku od pjeska i pjene
sedefasu školjku je čuvala u iskri svemirskog dna
plesala sa sazviježđem rođenja, bila njegova sjena.

U duši nosi zlaćani prah, iz njega kapa sudbina
u zagrljaju njenom osjećam toplinu i tonem u sne
u njedrima njenim, iz kaleža svetog, iskri blizina
za me, sa sazviježđa svog, skida sretne dane.

Sišla je sa neba na leđima kentaura drevnog,
došla je jedne jeseni davne da Artemidu smiri
da joj oda tajnu sjaja sazviježđa Orionovog,
da se svjetlost Sagittriusa nad njom proširi.

Kentaur nebom luta i osvećuje ubijenog brata
strijelicama svojim pali nove zvjezde na nebu
za Artemidu mjesečevo srebro u snove hvata
da zaboravi i oprosti zao čin Apolonu Febu.

Sišla je sa sazviježđa Sagittarius moja majka
i prosula za me zvjezdani put do odaje snova
cijeli moj život je postao još neispričana bajka,
poezija satkana od njenog sazviježđa slova.

Slika, Josephine Wall

Keine Kommentare: