Varijacije na temu, agonije, ekstaze i inicijacija duše u zvjezdanom šapatu bezvremena.

U bezvremenu beskraja nebeskog vretena, u vrtlogu svilenkstog tkiva, u bespuću zvjezdanoga daha lepršave duše ispunjaju svemirsko prostranstvo, plešu vječni ples ogrnute zlaćanim strunama anđeoskog praha, vrtnjom svojom pišu ljudskim očima nevidljivo, rajskim slovima nacrtano, tonovima nebeske harfe u riffovima ljudskog uma uklesano svjetlosno svjedočanstvo. Šapatima svojim broje ljudske korake, titrajima zbrajaju prohujale noći, zrncima pješčanoga sata grade čudesne životne staze kojima će još mnoga ljudska bića proći i pogleda uperena u  nebeske dvore sanjati o bezvremnoj moći koja se zrcali u svjetlosnoj planini, od zvjezdanog tkiva satkanom vječno sanjanom, u zemaljskom životu, nedohvatnom vrhuncu svete gore. Na obroncima planinskih visova, u dolinama nebeskih dolina, u koritu rijeke bez povratka tek poneki poeta zvjezdanoga stiha zastane, osluhne šuštanje tišine u granama drva života, zatitra duše svoje strunama, postane titrajuća ptica vremena, jeka željene tišine svevremena čujna samo otvorenim ljudskim srcima. Šaputava svjetlost duše univerzuma, melodija od snova, sonata od ljubavi, poezija zvjezdanoga sjaja mnogom ljudskom umu neznana,  baršunastim lahorom kroz krošnju svijesti, tek voljom neba, izabranih duša puše i dokazuje da je simfonija bezvremena od svjetlosnih niti, nevidljivom rukom ispisanih kozmičkih zakona, kao svjedočanstvo besmrtnosti srodnih ljudskih  duše skladana.

Slika, Josephine Wall

http://umijece-vremena.blogspot.com/