Molim vas ispričajte mi još jednom bajku o sreći u vilinskom svijetu i dozvolite mi da sanjam ne tražeći istinu. Pustite me da slušam kako trava raste, da osluškujem cvijetanje cvijeća kojim kitim kosu, neka mi srne jedu iz ruke i šapuću o sreći, a svitanja neka najavljuje cvrkut ševe, zvuk orgulja mora i pjevušenje sunca. Osluhnimo titranje života oko nas. Ritam i spiralna dinamika su osnovni stvaraoci te čudesne sonate. Glazba je umijeće kojim se izražava ono neizrecivo, a priroda oko nas sklada najčudesnije tonove, čarobnu odu našem postojanju. Osluhnimo tu nečujnu ljepotu, potražimo je u harmoniji univerzuma i pokušajmo slušati njegove boje i osjećati njegove mirise. Simfonija univerzuma je nečujno titranje superstruna, njihova dinamika i ritam, osmijeh lica vremena, sretan trenutak koji još uvijek ne spoznajemo svjesno. To je ono još ne dokazano suludo jedinstvo, cjelina koja je više od sume dijelova, onaj davni trenutak u kojem se rodio ritam i zagrlio nas svjetlosnim zrakama vječnosti. Ritam je izraz života, kosmološka potvrda svijeta i tako temelj čovjekove duhovnosti i njegove harmonične uravnoteženosti. Glazba utječe na nas, iskri našu osobnost, dokazuje se u antropološkim studijama koje nam pričaju o porijeklu čovjeka, o davnim vremenima kada su se ljudi pokretali po ritmu pučkog bubnjara. To je vjerovatno razlog da se među terapijama duše, psihe i tjelesnosti ugnjezdila i muzikoterapija, iscjeljivanje zvukovima bubnja i gonga.
U nama postoji genetski ugrađeno svojstvo ritma i mi nesvjesno sudjelujemo u skladanju svjetlosne muzike svemira, rođenjem postajemo sudionici nebeskog orkestra, pokretači struna nebeske harfe, vječni plesači u zagrljaju vilinske dobrote i anđeoske ljepote našeg unutarnjeg svemira.
Duboko, u samoj suštini onoga što jesmo, postoji zvuk, vilinski glas, anđeoska muzika, vibracija, frekvencija različitih valnih duljina, zračenje koje iskri život iz svake ćelije našega tijela. Naš unutarnji zvuk odjekuje univerzumom usklađuje se sa svim živim bićima, svaki unutarnji glas se izdiže kao vitalni otkucaj srca, ali svako trepravo srce posjeduje u tom beskraju i svoj osobni ritam, otisak naše duše u svjetlosnom zagrljaju neba. Naš jedinstveni zvuk odzvanja načinom našega života, po titrajima naših struna nas prepoznaju Anđeli, slijede dobre vile, grli mjesečina, pozdravlja sunce. Tonovi glazbe prodiru tamo gdje riječi ne mogu, tamo gdje nas barijere razdvajaju i gdje nam se pričinja da nas je sreća napustila. Oni bude iskonski ritam u nama, postaju svjetlost kada beznađe zamrači dan, glas istine kada nam nedostaje komunikacija, milovanje duše kada žudimo za zagrljajem i kada najviše trebamo jedni druge. U svjetlosno- zvučnom zagljaju života se susreću srodne duše, iskri sreća, rađa ljubav.
Poslušajmo u tišini dnevne sobe otkucaje zidnog sata. Tik, tak, tik tak, klatno se njiše, a trenuci se kotrljaju, čini nam se da teku pored nas u nepovrat. Brojimo treptaje oka, tik, tak, naši očni kapci se zatvaraju i otvaraju slijedeći njihanje klatna, brojimo odkucaje svoga srca i osluhnimo taj čudesni romor života u nama. Zatvorimo oči i slijedimo taj ritam pokretima tijela, sjedinimo svoj unutarnji ritam sa ritmom svjetlosne muzike, sa ritmom tog vječnog zagrljaja u kojem živimo. Prostor je živući entitet našeg postojanja, on nastaje ritmom disanja, treptajima srca i postaje bezvremena dvorana, a mi svirač nebeskog orkestra i sudjelujemo u velikom svjetskom konzertu najsuptilnih tonova svemira.
Trenutak je vječnost u kojoj smo uistinu postojali slijedeći naš unutarnji glas, ono veliko i postojano "Ja" koje nas vodi kroz život, ona čudesna glazba koju nesvijesno cijeli život slušamo, pamtimo, nezaboravljamo, muzika uma taj tajnoviti eliksir duše.
"Umijeće svakodnevnog pokreta" Dijana Jelčić, Kapitol, Zagreb, 2006.
Slika, Freydoom Rassouli.
http://umijece-vremena.blogspot.com/
http://dinaja.blog.hr/
http://www.webstilus.net/content/view/9043/65/
Keine Kommentare:
Kommentar veröffentlichen