taj odbjegli titraj Kronosova oka skriven u dubini mene, u još uvijek nepoznatim širinama, u nepreglednim osjećajnim pustinjama blješti očima tuđim nevidljivo zdanje, čudesna zgrada sanjanih istina, kristalni dvorac umom zaboravljenih susreta, drhtava riznica puna lijepih sjećanja. Tu iza zrcala svijesti, u za druge nedohvatnim daljinama, rijeka života nečujno žubori, iskre kapljice kao ljubavno znanje, neizgovorene, tek naslućene tajne o kojima mi boginja u meni o vječnosti govori.

Mittwoch, 16. Juni 2010

Varijacije na temu, agonije i esktaze i zagrljaj u kristalnom zamku svijesti.






U beskraju još nedotaknutih istina, u carstvu zvijezdane majke, u ljubavnom zagrljaju svjetlosnih bića, u eksploziji boja, u igri sa boginjom plesa, u svjetlosnoj muzici bezvremena, u kristalnom zamku muze poezije, u vrtlogu preslice sudbina, na blještavoj sceni univeruma ljudskoga uma još uvijek se odigrava velika gala predstava, tajnovita igra bez početka i kraja. Tu u sretnom trenutku postojanja, u kapljici vode životnoga slapa, negdje daleko, a toliko blizu, zaigrana duša zlaćane niti lovi, slaže ih u svjetlosnom nizu i zanesena, sretna, često uspavana novim dimenzijama plovi. Zanesena pričom o svojoj besmrtnosti, ona prohujalo vrijeme milenijima broji, ne osjećajući stvarno kako već mnogi eoni njenom nutrinom teku, uranja u bezvremena sjaj, u čudesnu zvijezdanu rijeku punu zlaćanoga praha, titrajućih srebrenkastih niti nebeskog vretena, kristalnih slova poezije snova i u toj igri sa božanskim nadahnućem ne zna kad je bio poetak i gdje se toj igri nazire kraj. U trenutku jednom, u treptaju njenog snenog oka dotiće je misao iz uma iznjedrena, misao tajanstvenog sjaja otvara joj spoznaje vrata i poziva je u Mnemozinu rijeku u kojoj sjećanja se bude, osjećajne slike ispunjene simfonijom boja, fontanom svjetla i mirisma sanjanog raja. U spoznajnom zamku punom svjetlosti svete duša se ogleda u kristalnoj fontani, osjeća iskrenje kapljica svijesti i u njima vidi zrcaljenje znanja, mudrosti i vjerovanja. Ozarena tom čudesnom slikom nutarnjeg svemira, ogrijana toplinom ljubavnog zagrljaja, davno iznjedrenog iz trinaestog eona, duša ljudska uranja u kristalni univerzum svijesti i dotaknuta snagom drevnih muza sjedinjuje u ljudskom biću zvijezdanu poeziju, svjetlosnu muziku, nebeski ples, znanost, mudrost i vjerovanje.

http://umijece-vremena.blogspot.com/
http://umijece-pokreta.blogspot.com/
http://dinaja.blog.hr/

Keine Kommentare: