taj odbjegli titraj Kronosova oka skriven u dubini mene, u još uvijek nepoznatim širinama, u nepreglednim osjećajnim pustinjama blješti očima tuđim nevidljivo zdanje, čudesna zgrada sanjanih istina, kristalni dvorac umom zaboravljenih susreta, drhtava riznica puna lijepih sjećanja. Tu iza zrcala svijesti, u za druge nedohvatnim daljinama, rijeka života nečujno žubori, iskre kapljice kao ljubavno znanje, neizgovorene, tek naslućene tajne o kojima mi boginja u meni o vječnosti govori.

Donnerstag, 17. Juni 2010

Varijacije na temu, agonije i ekstaze romora beskrajnih visina.






Dok u svitanju osluškujem buđenje života, dok praskozorje tiho gasi oči neba, dok se nečujna simfonija boja spušta pred sanjive oči, iskričava svjetlost daruje danu novu odoru, čujem žuboravi lahor iz još uspavanih dubina, osjećam čudesnu tišinu svemirske nutrine i blage šumove, pjenušavu radost moje još snene duše. Glas istine sretnoga trenutka, melodija neizgovorenih riječi, zgusnuta ljepota osjećanja osjećaja, stih do stiha, kapljice sreće na laticama kozmičkoga cvijeta, to mi jutrenje romorom dobrote poeziju piše. Zagrljaj topline sjedinjuje uzdrhatale duše u sonatu odsanjanih snova, riječi se u srcima bude, šapati pišu zlaćane note, melodije glasa simfonije zvijezdanoga praha sve netrpeljivosti, sva neprijateljstva, sve tuge ruše. Ulazim u grad sanjajućih knjiga, osjećam mirise procvjetalih ruža, vidim zvijezdana slova pismo srcem srcu ispisano, iznjedreno iz spirale genetskoga koda, stih postaje zlaćana nit, drhtava spirala, zakon zlatnog reza koji u svjetlosni zagrljaj sjedinjuje sve budne duše, sve treperave spirale iznikle iz dubina ljudskoga roda. Ljubav bdije na gradom sanjajućih knjiga, ljubav uvijek širi nježni zagrljaj svoj, ljubav anđele budi i daruje radost, veselje, milinu i smijeh, ljubav je tihi romor nebeskih visina utkala u duše, ucrtala u čelije srca, iz svijesti izbrisala patnju i grijeh, ljubav je nad grad sanjajućih knjiga prosula kapljice pjenušave sreće, iskrice poezije zvijezda, zujanje pčela, tišinu malenih leptira i osjećanju osjećaja mira, spokoja i sreće podarila krila. Promatram buđenje života u gradu sanjajućih knjiga, osjećam titraje struna nebeske harfe i čujem zvuk ode vječnoj mladosti, melodiju koja se srcem srcu srcima svjetlosnim zagrljem prskozorja širi. Drhti svemirsko vreteno, ples iskrica nebeskoga tkiva piše poeziju odsanjanih snova, ulazi u duše, ovija se oko svake niti probuđenog tijela, zlaćanom spiralom uranja u dubine do zadnjeg kristala uzavrele krvi i dodirima nježnim prebire po strunama koje život znače. Osluškujem još uvijek buđenje života, svitanje nestaje u romoru beskrajnih visina, nebom se prolijeva plava rapsodija, melodija probuđenog dana, ritam kojim muza svemirskoga plesa sve dobre duše u zagrljaj sretnoga trenutka sjedinjuje.

http://umijece-pokreta.blogspot.com/
http://moja-kineziterapija.blogspot.com/
http://umijece-vremena.blogspot.com/

Keine Kommentare: