taj odbjegli titraj Kronosova oka skriven u dubini mene, u još uvijek nepoznatim širinama, u nepreglednim osjećajnim pustinjama blješti očima tuđim nevidljivo zdanje, čudesna zgrada sanjanih istina, kristalni dvorac umom zaboravljenih susreta, drhtava riznica puna lijepih sjećanja. Tu iza zrcala svijesti, u za druge nedohvatnim daljinama, rijeka života nečujno žubori, iskre kapljice kao ljubavno znanje, neizgovorene, tek naslućene tajne o kojima mi boginja u meni o vječnosti govori.

Mittwoch, 30. Juni 2010

Varijacije na temu, agonije i ekstaze u snu o jednom snu.




Slijedim dinamiku misli i osjećam dinamiku zlaćane spirale i zakon zlatnog reza. U meni su sjedinjeni biskupski štap, Leonardova "Mona Lisa" i Dalijeva "Posljednja večera". Zlatni rez ujedinjuje dušu i tijelo, oblikuje spiralu od svih devet krugova kojima putujem vremenom, vraća me na početak kojeg nema i nosi prema kraju beskraja, beskonačnosti koja je jedino moguća u prolaznosti moga tijela. Oči božje, svjesno spoznati trenutak u meni, mi odaju stvarnost onakvu kakva jest, nose me na strunama velike svjetske harfe u prošlost i budućnost. Simfonija univerzuma je moja stvarnost, moj trenutak, moj život.
"Moram se još jednom vratiti u zemlju sunca." pomislih , a onda spoznah da ju cijelo vrijeme nosim u sebi. U zemlji sunca postoji aleja mislećih statua.




U svjetlosnoj dimenziji trenutka vidim skulpturu čovjeka razbarušene kose, koja mi plazi jezik i u ruci drži figuricu Kronosa.
"Njegova kosa je živa."reče pjesnik
"Dotaknut ću pramen"
"Pričekaj još malo. Čini mi se da nam želi otkriti još neku tajnu"
"Statue ne govore"
"One misle, slušaj misli pa ćeš čuti glasove tvojih pradjedova"
"Mit o pramenu Kairosove kose se pretvorio u novi"
"Trenutak je dobio pravo značenje u ovom novom neurološkom mitu"
"U onom davnom vremenu, vremenu prije našeg vremena, u vremenu kada je Einstein bacio stoljetnu Newtonovu istinu o sili gravitacije sa predstolja znanosti, kada su Planck i Kopenhaška škola ušli u tajne mikrouniverzuma izgledalo je da su se otvorila vrata u dubinu duše, u svijet našeg istinskog postojanja."
"Tada se dogodio kraj prvog svjetskog rata i Weimarska republika"
"Sjećam se, to su povjesne činjenice, ali šta hoćeš time reći"
"Tada su od Einsteina napravili " Tigra od papira", simbol koji je u umjetnosti i politici djelovao kao jedna vrsta proroka"
"Nisu ga tada razumjeli, ali nisu ga razumjeli ni kasnije. Ni mi ga nismo razumjevali."
"Postao je kult figura iako ga nismo razumjeli. Razumijemo li ga danas?"
"Danas ga nije potrebno razumjeti, danas je potrebno slušati misli koje su se podigle iz njegovog pepela."
"Jesu li to sjećanja ili mi sada saznajemo nešto novo?" upitah i sebe i njega u isto vrijeme.
"Činjenica, da je Einstein bio genije i da je imao čudesnu frizuru, je ostala misao koju srećemo u ovoj misaoni svakodnevno" odgovori mi pjesnik.
"Njegova kosa je postala jedan od znakova vremena u kojem je živio. Ja ga danas u svom svijetu poistovjećujem s Kairosom. Želim dotaknuti pramen kose koji je obilježio nastajanje jednog novog mita u povjesti čovječanstva."
"Dozvoli da te njegova misao dotakne." usprotivi se pjesnik




Neslušavši ga dotaknuh pramen kose i vidjeh njegovu misao, vidjeh nastajanje formula koja je promijenila svijet. 
"Vi ste stvorili trenutak." upitah
"Ne, ja sam ga samo spoznao"
"Zašto ste od svoje kose stvorili aureolu, koja sjaji već stoljećima?"
"Ti si dotaknula pramen, šta si pri tome osjetila?"
"Trenutak u kojem osjetih dobrotu ideje, revoluciju znanosti i vječnost personificiranu vašim likom"
"Je li to bio osjećaj sreće?"
"Vaša kosa je metafora za energiju koja traje već stoljećima"
"Jednom mi je jedna mala djevojčica napisala pismo s željom da joj odgovorim da bi bila sigurna da postojim. Vama se ovo čini sigurno čudnovato, pisala je, ali cijeli moj razred misli da ste vi samo jedna figura iz stripova."
"Jeste li joj odgovorili?"
"Poslao sam joj moju fotografiju na kojoj je moja kosa puna elektriciteta stršala oko mog lica"
"Vi ste bili u svom vremenu personifikacija Kairosa"
"Ti si prva koja mi to kaže. Drugi su me nazivali genijem, poetom, muzičarom, ali me nitko nije utjelovio u antički mit."
"Vi ste stvorili mit"
"Mit je stvorio mene. Putovanje vremenom te vratilo skoro na početak. Bila si na vratima vremena, osjetila si svoju četvrtu i petu dimenziju. Sada si tu u aleji statua koja je nastala snagom misli i ljepotom svjetlosti. Nošene njenim valovima ljudske misli nadmašuju konstantu, postaju brže od brzine svjetlosti." njegove misli su postale vidljive u odsjaju sunca koje je trajalo nad nama.

http://umijece-vremena.blogspot.com/2007/11/simfonija-univerzuma-jo-uvijek-neznam.html
 
http://dinaja.blod.hr/

Keine Kommentare: