Varijacije na temu, agonije i ekstaze u zagrljaju Anđela.

U zagrljaju vremena, na platformi želja, na zaslonu duše vidjeh tišinu u plesu trenutka. Zaustavljena u naručju sna osjetih blizinu, nježnost, toplotu i ljepotu Anđela. Grad je uranjao u zlaćani oblak sutonske zvijezde, na obzorju su sjene igrale svoju igru sa svjetlošću koja je gasila zadnje slutnje i budila nutrinu zvukovima nježne šutnje. Bez početka i kraja tonemo u kristalnu kuglu povjerenja i pripitomljenim orkanom sa visova odlazećeg dana skupljamo olako razbacane krhotine davnih snoviđenja. Na oltaru trenutka dogorijeva svijeća prošle tuge i iz plamena se rađa ona davno zablistala iskra na nebu nadanja. U dubini pogleda se zrcale biseri prabića, lučonoše sreće otvaraju nove staze kojima odlazimo u ovu noć bez mjesečeva srebra. Na pučini žudnji jedna svićarica razbija tminu i tišinom pozdravlja buđenje strasti u podmorju duše. Osluškujem šutnju bezvremena i pozdravljam povratak sjećanja na sva ugasla uzbuđenja, osjećam dlanove ljubavi na još mirnom srcu i nadolazeću bujicu podmornice novih osjećanja. Tvoj pogled uzburkava plimu oceana i otvara već davno zatvorenu školjku na pješćanom žalu vjerovanja. Neka nova svjetlost se iskri na horizonu, a sijač zvijezda prebire po strunama tišine i tonovima svjetlosne muzike budi usnule zvijezde. Srce izranja iz nepostojanja i broji korake sjedinjenja u ovu zahvalu tihu, bezglasnu zahvalu satkanu u plesnom stihu, u neispričanoj ali doživljenoj priči na platformi probuđenih želja, na pučini uzdrhataloj od novih snoviđenja.

http://dinaja.blog.hr/