taj odbjegli titraj Kronosova oka skriven u dubini mene, u još uvijek nepoznatim širinama, u nepreglednim osjećajnim pustinjama blješti očima tuđim nevidljivo zdanje, čudesna zgrada sanjanih istina, kristalni dvorac umom zaboravljenih susreta, drhtava riznica puna lijepih sjećanja. Tu iza zrcala svijesti, u za druge nedohvatnim daljinama, rijeka života nečujno žubori, iskre kapljice kao ljubavno znanje, neizgovorene, tek naslućene tajne o kojima mi boginja u meni o vječnosti govori.

Donnerstag, 17. Juni 2010

Varijacije na temu, agonije i ekstaze na otoku zvanom "Odmor za umorna srca"





Znanje je tek sjećanje, a usvajanje novoga je najčešće zaborav nečega što je bilo nevažno. Učenje je uvijek iznova čuđenjem ogrnuta misao, raskršće snova i želja, želja za rješavanjem još neriješenih zagonetki. Pitam se u kojem vremenu sam se počela čuditi, zaboravljati i sjećati se, kada sam poželjela prestati živjeti neznanje. Iako se sve više sjećam, ja još uvijek i zaboravljam. Kada se zaustavim u trenutku i pokušam rekapitulirati prošle godine obuzme me misaono ludilo i osjećam kaos u glavi, kaos od stoljećima nagomilanih podataka koje bi trebalo poredati, stvoriti osobni glosar za život, drugim sjediniti tijelo i utjelovljeni um, a onda osmisliti onaj najpoetičniji za ljubav. Mislim da je najlakše utonuti u san i sanjati lakoću postojanja.




Fontana snova

Dok majčica zemlja mirno spava
naše misli i sanje postaju čuda
fontana snova kao iskra prava
kapljicama blješti kao dvorska luda.

Snovima vješto i sretno barata
strunicama svojim iskri sretno stanje
naše duše hrabro u zagrljaj hvata
cijeli svijet postaje snoviđenja zdanje.

U kapljicama njenim mjesec vesel pleše
poigrava svjetlost spletena od srebra
kao kremen u snove čistu ljubav kreše
životne tegobe pretvara u dobra.

Šapat zvijezda, uzdah noćnog neba
osluškujem tišinu dolazeće sreće
izvor snova iskri onim što mi treba
jer njega duša u snove pokreće.

Fontana snova se u beskraj diže
vizija ta čudna usred iz noćnoga muka
zamišljana sreća dušu snenu stiže
i ne dozvoljava srcu da se tugom bruka.

Misli i osjećaji postaju tad sanje
srce vrije srećom, tuge nestaju
u fontani snova iskri naše znanje
i snoviđenja nikada ne prestaju.




Buditi čuđenje u sebi, pronaći ga u čuđenju drugih, zaboraviti i opet se sjećati, širiti granice uma, ući u kabinet zrcala i upoznati svoje jastvo i sva njegova lica, prepoznati emocionalnost u sebi, je put ka istini života. Diana u meni je, boginja lova i jahačica mjesečeva sjaja, moja znatiželja, čuvarica tajni, braniteljica iluzije stvarnosti i uvijek budna i spremna za lov na nove istine. Spustivši se sa Tauride pristade na konačnost moga tijela braneći, tako, život u meni.

http://fenomenologija-sna.blogspot.com/2007_12_01_archive.html
http://umijece-vremena.blog.hr/

http://dinaja.blog.hr/2008/04/1624585466/dobro-dosli-na-otok-odmor-za-umorna-srca.html

Keine Kommentare: