U traganju za izgubljenim Narcisom

Potraga za vrijednom umjetninom, ovijena trima pričama (pričom o razbarušenom životu njezina autora Caravaggia, pričom o originalu i falsifikatu te pričom o nestanku slike iz obiteljske zbirke, i to baš 1945.), tema je romanesknog prvijenca glumca Zdenka Jelčića. Talijanska familija di Vittrici angažira privatnog detektiva, čovjeka s naših prostora da uz visok honorar pronađe Narcisa. Na put ga ispraćaju rečenicom Prvo užici, a posao ako bude vremena. Dobiveni savjet ne samo da određuje tempo nego i načine prikupljanja potrebnih informacija. Na kraju, i ritam samog pripovijedanja. Svemu prethodi ugoda. Nema žurbe, nema brze vožnje, nema panike i sumnje; čak ni onda kad se, u drugom dijelu romana, saznaje da je sliku kupilo opasno lice. Postoji samo cilj do kojeg će se doći pod uvjetom da se ne hita i da se maksimalno posveti užiću u tijelu, hrani i razgovoru o umjetnosti. Istražiteljeva najdraža literatura su jelovnici. I Jelčićeva priča teče poput jedne od ugodnih večera, slijeva se, ne posustaje na preprekama i dolazi svome kraju, a da čitatelj i nije svjestan kako je prošetao kroz sve te stranice.

Dragi moj pjesniče želim ti od srca srcem srcu svu sreću svijeta i zato

Potraži  me...

Potraži  me sjaju Lunina hrama, noćima punog mjeseca, na lazurnim lovištima beskraja. Koračaj  mojim tajnovitim stazama, budi lovac na istinu. Potraži me i tamo gdje nema, bila sam nekad, ostali su moji tragovi.  Slijedi ih, uđi u carstvo snova, zaroni u rijeku sjećanja, u poeziju kapi i sjaja lapisa lazuri... tamo život  zrcali bitnost postojanja. Uroni u sebe i piši mi o sobi koju poznaješ samo iz mojih pjesama. Probudi me u sjećanjima tim čuvarima na vratima moga vremena. Ne pričaj mi o prošlosti, zavolimo zajedno sve dolazeće. Pa i onda kada se najtiše strune objave elegijom odlaska, kada se radost slije u melankoniju konačnosti,  kada vječnost postane trenutak odlaska  usne beskrajnog  neba i oceana snova šaptat će odu zagrljaju i pretakati je Mnemozinu rijeku. Potraži me u noćima kao što je ova,  vidjet ćeš kako sjedim kraj prozora i pozdravljam tvoju zvijezdu, tvoj put k meni...

Tu sam uvijek, tu me stvarno ima!